10.-12.06.2022. TRODNEVNO STRUČNO PUTOVANJE – TVORNICA ROCKWOOL
Prvoga dana su na putu prema Istri upoznali arhitekturu središta grada Rijeke te poznate građevine kao što su gradska tržnica, guvernerova palača, katedrala svetog Vida te Hrvatsko narodno kazalište. S obzirom da je Rijeka poznata po svojoj multikulturalnosti, ponosi se najljepšom džamijom u Europi, koja je izgrađena 2013. godine. Putnike je dočekao lokalni imam te ispričao sve zanimljivosti o gradnji ovog kompleksa. Islamski centar sa džamijom smješten je na području Gornjeg Zameta s kojeg se pruža prekrasan pogled na Kvarnerski zaljev. Lokacija, ali prvenstveno arhitektonsko rješenje, zaslužni su da je putnicima na tren zastao dah. Džamija je djelo suradnje kipara Dušana Džamonje, koji, nažalost, nije dočekao njezino otvaranje, te arhitekata Branka Vučinovića i Darka Vlahovića. Velika želja kipara Džamonje bila je izgraditi džamiju i često je govorio da će izgledati kao skulptura, kako ona upravo danas i izgleda. Monumentalna razvedena kugla s plaštom od inoksa, komponirana od šest kalota u čijim se obrisima i staklenim procjepima pojavljuje islamski simbol polumjeseca, izranja iz trga popločenoga kamenim travertinom, koji je umjetnika asocirao na pustinjski pijesak. Trg ispod kojeg se nalaze podzemne etaže Islamskog centra zamišljen je kao postament u čijem je središtu džamija s minaretom visokim 23 metra. Kompleks krase i tri fontane, jer element vode, kao simbol čistoće, u islamskoj arhitekturi ima posebno značenje. Ukupna površina centra iznosi 5.300 m2. Na prvoj etaži pod džamijom smješteni su ugostiteljski dijelovi otvoreni za sve posjetitelje, polivalentna dvorana za razna društvena i kulturna okupljanja, uredski prostori i divanhana (posebna prostorija namijenjena ženskim razgovorima). U centru su smještene i učionice za vjeronauk te vrtić za djecu predškolske dobi. Kompleks ima i podzemnu garažu, te vanjski prostor za šetnju. Molitveni dio može primiti do 1400 vjernika.
U nastavku putovanju građevinari su posjetili tvornicu kamene vune Rockwool u Potpićanu, gdje su odslušali vrlo zanimljivo stručno predavanje o ovom toplinsko izolacijskom materijalu. Predavanje je održao Božo Matijević, dipl.ing.građ. u sklopu edukacije prema Programu stručnog usavršavanja za razdoblje 01.01.2021.-31.12.2022. godine temeljem Pravilnika o stručnom usavršavanju osoba koje obavljaju poslove prostornog uređenja i gradnje (NN br. 55/2020). Rockwool Adriatic d.o.o. sa sjedištem i tvornicom u Istri te prodajnim uredom u Zagrebu bavi se proizvodnjom i distribucijom kamene vune (protupožarne, toplinske i zvučne izolacije za primjenu u zgradama i industriji). Rješenja proizvedena u Hrvatskoj pridonose održivoj gradnji, povećanju energetske učinkovitosti i unaprjeđenju zaštite od požara. Neposredno zapošljavaju oko 160 osoba, od čega većinu u tvornici u Istri, dok su prodajni ured, služba za kupce i odjel komunikacija smješteni u Zagrebu. Tvornica u Potpićanu u Istri počela se graditi 2006. godine i bila je tada najveće greenfield ulaganje u proizvodni pogon ostvareno u Hrvatskoj. Početak probne proizvodnje je bio 2008. godine. Investicija je vrijedna 110 milijuna €, a tvornica se prostire na gotovo 50 hektara unutar poduzetničke zone Pićan jug. U tvornicu se kontinuirano ulaže, a po rezultatima je pri vrhu u grupaciji. Nakon obilaska tvornice nastavljeno je putovanje prema Sežani u Sloveniji, gdje su putnici bili smješteni sljedećih dana.
Drugog dana posjetili su dvorce Duino i Miramare u Italiji te središte Trsta. Duino je poznat po svoja dva dvorca i stijeni Dama Bianca, koja se nalazi na rtu pored starog dvorca. Uz Damu Biancu (Bijela Dama) vezana je srednjovjekovna legenda o okrutnom kralju koji je s te litice bacio svoju mladu nevjestu, no prije nego što je dotakla vodu, nebo joj se smilovalo i pretvorilo je u stijenu, koja svojim oblikom podsjeća na ženski lik zamotan u dugi veo. Stariji dvorac u ruševinama je iz 11. stoljeća, a noviji je u odličnom stanju. Izgrađen je u 16. stoljeću na temeljima rimske utvrde. Stoljećima je vlasništvo obitelji Thurn und Taxis, a od 2003. godine je otvoren za javnost. Ovdje je pjesnik Rainer Maria Rilke napisao svoje besmrtne Devinske elegije.
Miramare (Castello di Miramare) je dvorac izgrađen u 19. stoljeću za austrijskog nadvojvodu Maksimilijana I i njegovu suprugu, belgijsku princezu Charlottu. Građen je prema nacrtima bečkog arhitekta Carla Junkera od 1856. do 1860. godine. Izgrađen je u tada obljubljenom historicističkom stilu s eklektičkom mješavinom stilova iz Austrije, Njemačke i Engleske. Namještaj i unutrašnje uređenje dvorca izradio je lokalni stolar Franz Hofmann sa sinom Juliusom. Kompletno je dovršen i opremljen tek kad je Maksimilijan otputovao u Meksiko, gdje je nažalost tragično skončao, pa ga nikad nije vidio kompletno uređenog. Do prvog svjetskog rata dvorac je pripadao dinastiji Habsburg koja ga je i koristila, a nakon rata ga je koristio talijanski vojvoda Amedeo di Savoia koji je u njemu živio do 1937. godine. Za vrijeme drugog svjetskog rata koristila ga je njemačka vojska kao školu za svoje oficire. Nakon rata su u njemu bili smješteni štabovi novozelandske, britanske i američke vojske. Miramare je otvoren za javnost u ožujku 1955. godine.
U Trstu su putnici razgledali najuže središte Piazza dell Unita sa arhitektonskim znamenitostima kao što su gradska vijećnica, fontana četiri kontinenta, Verdijevo kazalište, Rimsko kazalište, Crkva Santa Maria Maggiore i ostale znamenitosti. Nakon kratkog predaha i osvježenja nastavili su putovanje prema Lipici u Sloveniji.
U Lipici u Sloveniji je razgledan dom konja lipicanaca, odnosno najveća konjušnica (kobilarna) takve pasmine na svijetu, osnovana daleke 1580. godine. Nastala je naporima austrijskoga nadvojvode Karla. U kobilarni je smješteno oko 300 bijelih lipicanaca na oko 300 hektara zelenih površina. Danas je lipicanac poznat uglavnom kao bijeli konj. Međutim, konji koji se nazivaju bijeli zapravo su uglavnom sivi. Lipicaneri se rađaju tamni, ali zbog mutiranog gena ubrzo posijede. U evolucijskom razvoju konj je stekao mnoga fizička i psihička svojstva koja je čovjek iskoristio u svoju korist, a neka su umjetnom selekcijom naglašena ili razvijena u željenom smjeru. Na ovaj način je nastao ovaj divan konj uzgojen za srednju školu jahanja. Ergela Lipica je od posebne važnosti jer je izvorna ergela jedne od najstarijih kulturnih pasmina konja lipicanca. Posebna je po svojoj površini kao jedina mikrolokacija ambijenta čiji su pojedini dijelovi (prostorni raspored, građevinska jezgra i kulturni krajolik), formirani isključivo u funkciji osnovne, izvorne djelatnosti, a to je uzgoj lipicanca. Razvoj ergele iznimno je važan za ugled Slovenije u međunarodnim okvirima, a radi se o zaštićenim vrijednostima kulturnog krajolika i graditeljske baštine.
Trećeg, posljednjeg dana nastavljeno je putovanje dolinom Soče preko koje prelazi Solkanski most. Radi se o najvećim kamenim lukom na svijetu, duljine 219,70 m, sa središnjim lukom za svjetlosni otvor od 85 m. Uzdiže se 36 m iznad srednjeg nivoa rijeke. U velikom kružnom luku ugrađena su 4.533 kamena bloka vapnenca, a mort se sastojao od splitskog portland cementa i ispranog pijeska rijeke Soče. Kasnije nove tehnologije gradnje počele su koristiti armirani beton pa do danas nitko nije oborio ovaj rekord. Izgradnjom mosta praktički je okončano tisućljetno razdoblje gradnje velikih kamenih mostova, jer su se već nazirali prvi veliki betonski mostovi, koji su 1910. godine već dosegli raspon od 100 m. Most je jedan od 65 mostova i vijadukata na Bohinjskoj pruzi, izgrađen između 1900. i 1906. godine kao veza srednje Europe i Mediterana. Radi se o vrhunskom proizvodu Austrijske škole za mostarstvo, a most je bio i posljednji u generaciji velikih željezničkih mostova izgrađenih na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće na austrougarskim željeznicama.
U nastavku putovanja su putnici stazama uz kanjon u Tolminskim koritima (klisura) u Triglavskom narodnom parku prohodali 2,5 km. Tolminska klisura je zajednički naziv za klanac Tolminke i Zadlaščice, koje su jedna od najveličanstvenijih prirodnih znamenitosti Tolminštine. Tolminska klisura najniža je točka Triglavskog nacionalnog parka na 180 m nadmorske visine i ujedno je jedna od najveličanstvenijih prirodnih znamenitosti Tolminštine. Da je ovo područje oduvijek privlačilo posjetitelje, svjedoči i legenda o posjetu slavnog Dante Alighierija u 14. stoljeću, koji je obilazeći tajanstvena korita dobio inspiraciju za Pakao u Božanstvenoj komediji. Atrakcije na stazama su ušće Tolminke u Zadlaščicu, Medvjeđa glava, termalni izvor, Danteova špilja i Hudičev most, s kojeg se pruža najspektakularniji pogled na kanjon.
Na putu prema Čakovcu, neizostavne su bile trojanske krafne, a u Žalcu je slijedilo osvježenje na prvim pivskim fontanama u Europi. Žalec je, naime, slovensko središte hmeljarstva. U ljeti, prije berbe hmelja, radi se o beskonačnim „sagovima“ hmelja, koji u harmoniji s okolnim brdima djeluju kao terapija za smirenje. Lokalno ih stanovništvo naziva zelenim zlatom jer od davnina osiguravaju posao i novac. Slovenija je čak peti proizvođač hmelja u svijetu.
Građevinar 06/2022 - Međimurski građevinari obišli tvornicu kamene vune Rockwool u Potpićanu
List Međimurje - Talijanski dvori
